Moj Žumberak » Žumberak Danas

Žumberak Danas


Dvadeset kilometara zapadno od Zagreba su Alpe po mnogočemu, ali ne i po imenu. Žumberak je u modernom rječniku, prirodna granica Lijepe naše i Dežele. Žumberak je za mnoge mjesto koje (još) nisu posjetili, ali za Zagrepčane koji još tamo nisu otišli, jednostavno alarmantni znak smrtonosne lijenosti! Pješačke staze, planinarski putovi i dobro asfaltirana, razumno široka cesta, položeni su za sve radoznale i bistrooke koje još nešto može otrgnuti od prokletstva maloga ekrana (PME), hm.

Dok brojni planinarski klubovi dnevno oglašavaju izlete u tom pravcu, prosječni televolC ostaje kod kuće preživajući prožvakano, čekajući da netko umjesto nje(ga) vidi, čuje, doživi, shvati i po mogućstvu snimi, kako ne bi odvajao gluteus maximus od photeliae. Ako vam se učini da je ovo izraženo malčice grubo, vjerujem da će nastavak teksta opravdati provokaciju, posve je namjerna!

Osnovna škola u Pećnom

Žumberak je prepun ljepota. Prateći najjednostavniji pravac kroz gorje, onaj kroz koji nas vode asfaltne vijuge, trajno se susrećemo s nekom od vodenih manifestacija. Potoci i oni manji toci, točići, brbljaju uz samu cestu. Posjetitelja će prožimati valovi radosti i jeze (što je valjda dobro za krvotok) zbog ubavosti prirodnih zavoja brborećih bujičica koje se smjenjuju s pokoljem najlon-vrećica po grmlju, podvodnim izbočinama radijalne i dijagonalne sorte (autogumama), ostacima picnic-posjeta (među kojima jedino samo šarenilo ima nekoga smisla...) i sličnim ostacima onih kojima kažimo to tako, mozak nije centralni organ.

Budimo potpuno nerazumno tolerantni - recimo ovako: hajde, nek' primitivci i prljaju, nek' je glupost i neiskorjenjiva, tu i tamo trebalo bi (a Treba Lobby je najjači lobby u nas...) učiniti nešto za mistični pojam zvani Turizam od kojega bi, kao, trebalo živjeti. Mala naselja karakterizira jedna sitnica, naime, tu svi poznaju sve. Nepojmljivim čudom, ne zna se tko baca stare gume ili čak karoserije u potok/šumu/okoliš; odakle se misteriozno prosuo otpad na skoro svakoj strmini; iz 'X-files:' Tko ispušta staro ulje i odbacuje kante od novoga na prigodnim zaravnima; kako i tko to treba spriječavati, kažnjavati, barem prijavljivati; Apsolutna je tajna tko je Onaj u Treba Lobby, čija je moralna ili poslovna ili logična ili kulturna obveza dovesti žumberački kraj (na Zemlji) u stanje i oblik u kojemu bi(smo) ga mogli turistički pokazivati ili čak eksploatirati, što u ovome trenutku doista zvuči kao science fiction.

Osnovna škola u Kalju

Vjerovali ili ne, ovdje postoje nenaseljena sela (kolikogod to tužno i nevjerojatno zvučalo). Stanovništvo Žumberka potječe dijelom od Uskoka koji su se povlačili pred Turcima i naselivši lakše obranjivu geografiju, donijeli u ovaj kraj i dijalekt iz našega Primorja. Gledajući predivna prostranstva ovoga kraja, nameće se ideja: opremimo li, naprimjer, ghost villages ili Gespensterdörfer, barem vodom i strujom; iznajmimo ih na deset(ak) godina nerazornom turizmu. Neka to bude za volju produktivne svađe, neki penzionerski dom iz Münchena. Uvjeren sam da bi Hansel i Gretel za jednu sezonu uredili kuće, staze, cestice i vrtove i uspjeli privući najraznolikiju bulumentu zainteresiranih; od neizbježnih trgovaca do nekih daljnjih, stvarno dobrih ideja.

Ovako, trune što trune, ruši se što se ruši a (tu i tamo i nažalost), gradi što se gradi. Nekoliko savjesno-svjesnih nastoji pomoći da Žumberak ne postane gomila brda posuta vikendicama i otpadom, no kao uvijek i svugdje, odnos snaga je smiješan; neosjetljivih je osjetno previše.

Već ste me shvatili! Kao i do sada, nastojim vas navesti na posjet nekome mjestu koje mi se dopalo. Istina. Moja je kronična opsesija da pokazujem svakodnevno i déja vu kako bi, dobiv na važnosti kroz stavljanje u nekakav fokus, izazvalo pozornost koju mislim da zavređuje.

Osnovna škola u Mrzlom Polju

Krenite iz Zagreba prema Samoboru; nastavite prema Bregani. Usput, a ovo je više zgodno nego reklama, u Bregani (Žumberački put 1) naići ćete na interesantnu pekaru: zove se Zemljič a vlasnica je Renata Kruhan! Tamo se opremite kruhom! Dvije stotine metara dalje, cesta se grana na smjer desno preko graničnoga prijelaza u Sloveniju i lijevo, u našemu pravcu. Vozeći tim putem, s lijeve se strane pokaže raspelo s izvorom brdske vode. Tamo se opskrbite vodom! Primijetit ćete da imate osnovno za život: smjer, kruh i vodu!

Sada ste ravni Prvom čovjeku, štovani štioče! Vozite kako zavoji govore i gledajte - gledajte kako se samo može! Brda će vam otkriti više nego ja mogu ispripovjediti, zrak koji vam puni pluća nadopunit će sve što oči propuste. Nekoliko slika je ovdje; nabavite svoje. Neka vas vlastite oči drogiraju.

Proći ćete tako, nadam se, barem jednom u svakom godišnjem dobu hrptom Žumberka i izaći kroz Pribić, Krašić ili Ozalj na staru karlovačku cestu. Za posjetitelje s karlovačke strane, preporučeni je put naravno obrnut, prema Bregani preko Badovinaca i Radatovića. Putokazi vas bez obzira na smjer, pokatkad žele odmamiti prema zanimljivim mjestima: Žumberačkoj Kupčini, Slapnici, Svetoj Geri, spomen-području Jazovke... Posjetite bogatu muzejsku zbirku Zavičajnog društva “Žumberak” u Radatovićima, zatim uskočki muzej u Stojdragi, a u Petričkom Selu možete vidjeti još do danas sačuvani Plemićki list obitelji Delišimunović...i na kraju posjetite stare, napuštene žumberačke škole koje će vas na trenutak vratiti u dane sasvim nekog drugog Žumberka....punog djece, njihova žamora i igre...1769. godine otvorene su dvije škole, jedna u Reštovu pored Sošica za 28 đaka, a druga u Mrzlom Polju za 38 đaka. Škole u Žumberku dalje su otvarane ovi redom: 1824. u Magovcima zaseoku Badovinaca, 1831. u Novom Selu, 1835. u Radatovićima, 1836. u Kalju, 1846. na Oštrcu, 1885. u Stojdragi, 1892. u Kostanjevcu, 1894. u Podžumberku, 1898. u Dragama, 1900. u Pećnom i 1904. u Grabru.... Dajte se nagovoriti.

Prije pet tisuća godina ustanovljeno je (nanovo) da je život stvoren za uživanje. Mislilo se na osobna iskustva. Ovo shvatite kao upravni nagovor!




na vrh