Što je sreća? – Evo što ja mislim o njoj!

________________________
Što je sreća?

 

Kliški Uskok Jakov sa Doris Bračika na Krabatfestu u Metliki. Bili smo sretni, da smo prezentirali značaj Uskoka iz Hrvatske!

Sreća je individualna. Ona je u nama. A sretni ljudi imaju nešto zajedničko: navike i način prihvaćanja.
Što je u životu više ili manje važno, često nam želi nametnuti društvo u kojem živimo. Na svakom kontinentu je pojam sreće definiran drugačije. Jedino što je svuda jednako je činjenica da ljudi cijelog svijeta trebaju: zdravlje, ljubav i prijateljstvo.
Često su nesretni oni koji to nemaju, a ipak najčešće su nesretni oni koji ni sami ne znaju što trebaju da bi bili sretni. Nismo svi jednaki.

SRETAN MOŽE BITI SAMO ONAJ KOJI ZNA ŠTO ŽELI i dovoljno je jak da se suprostavi normama svoje okoline.

SRETNI LJUDI SVE RADE ZBOG SEBE
Možda djeluje paradoksalno ali ljudi koji su sretni, postave svoje potrebe na prvo mjesto, ne obaziru se na to što drugi misle o njihovim potrebama. Sretni ljudi znaju da ljubav premam samome sebi nije egoizam. Naprotiv! Oni razvijaju sebe tako da mogu, ako to žele, dati svu snagu za potrebe drugih jer ih to ispunjava.

SRETNI LJUDI ZNAJU DA JE SVE PROLAZNO
Sve traži svoje vrijeme: posao, odnosi, prijateljstvo. Stječu se stalno nova iskustva – dobra i loša. Sretni ljudi to prihvaćaju. Oni dobro znaju kada treba ocijeniti od čega se treba, a od čega se ne smije odustati.

SRETNI LJUDI IMAJU VIZIJU
U očima drugih oni možda djeluju ponekad i ludi ili smiješni. Međutim, njih to ne smeta. Slijede svoju nit vodilju i ne odustaju.

SRETNI LJUDI SU VELIKODUŠNI
Oni znaju davati, a da pritom ne očekuju da će netko vratiti. Ta vrsta „skromnosti“ vodi do toga, da su vjerni sebi, a to je njima najvažnije. Oni ne trebaju silne novce da bi se osjećali sretnima. Njima je iskustvo značajno i to ih čini bogatima.

SRETNI LJUDI NE TRAŽE LJUBAV, JER ZNAJU DA SE ONA KAD TAD STVORI
Naravno da svatko, pa i sretan, želi biti voljen i nekom ili nekima poseban. Ali ni to njima nije najvažnije. Oni vjeruju u sebe i vole svoj život i kada ostanu sami. Kao što rekoh: svoje potrebe stavljaju na prvo ili bi bilo ispravnije reći, pravo mjesto. Znaju, da iza svakog crnog oblaka sja sunce. Njihova čaša života nije polu-prazna nego polu-puna.

SRETNI LJUDI VOLE ČOVJEKA
Njima je divno što su ljudi različiti. Upravo to čini život zanimljivim. Od svakog se može nešto naučiti. U druženju sa životinjama i sa prirodom nađu utjehu, predanost i mir. To su “hedonisti” koji vole sve što je živo, koji vole život.
Međutim, treba dopustiti sretnima i izbor da se manje druže i na taj način, u svojoj “samoći”, osmisle inovativne ideje koje će koristiti drugom čovjeku.

Jeste li sretni? Ispunjeni? Ne znate? Onda je vrijeme da se pitate što Vas čini sretnima i da to počnete slijediti.

Mene čini sretnom PONOS. Volim se ponositi svojim žumberačkim krajem. Divim mu se jer je u njemu toliko toga značajnog i toliko stoljeća borbe za bolji život. Ne mogu to ne cjeniti.
Ljudi Žumberka već 500 godina ne odustaju od svega što predstavlja njihov identitet. Znaju da će, kad tad, doći bolja vremena za Žumberak. Bogata povijest, kultura, raznolikost u govoru, vjeri i običajima mog kraja me oduševljavaju. Učim o svemu. To mi puni dušu.
Ja sam sretna Žumberčanka. Ponos je moja hrana.

Preko projekta KRABAT sam stekla viziju za revitalizaciju mog voljenog kraja i mogu širem svijetu pokazati (dokazati) kako značajni smo bili za kompletan razvoj Evrope i zato se rado budim rano ujutro, da što više novog saznam i pokušam stvoriti. Nek se zna da smo narod vrijedni najvećeg poštovanja. Ako ću morati i napustiti svoj mili kraj, selo Strahiniće, koje mi se uvuklo pod kožu, ja neću biti dugo tužna jer znam da ću se vratiti, ako ne u ovo selo – u neko drugo. Moj odlazak značiti će samo da tražim neki drugi način kako opstati na Žumberku i ostati povezana sa Njemačkom u kojoj sam rođena te Belom krajinom u kojoj sam proživjela svoje mlade dane i podigla svoju djecu na noge.

Ničega se ne sramim i nemam razloga za to. Ne trebam priznanja, a niti očekujem da će svi imati isto mišljenje kao ja. Nekima povijest hrvatskog naroda, Krabat ili ljekovito bilje jednostavno nisu potrebni za sreću. Neka, nema ništa loše u tome. Meni je dovoljno da je moja duša puna i da mogu biti ponosna na sebe i svoj identitet. Ja znam što želim i zašto!

JEDNA OD MOJIH ŽELJA JE:
da jednog dana netko posipa moj pepeo oko kapelice Sv. Ilije na Jezernicama i moja duša će poletjeti direktno u plavo nebo do onih koje volim. Sreća koja će počivati u toj duši biti će tada podjeljena s njima i vječna.