Moj Žumberak » Kolumna » Nekima je, u nekom opskurnom kutku, u ruke pala torbica puna dolara

Nekima je, u nekom opskurnom kutku, u ruke pala torbica puna dolara

09.7.2014 21:50 | Broj komentara (0) | Pogleda 1751
Nekima je, u nekom opskurnom kutku, u ruke pala torbica puna dolara
Svjetsko tržište suvremenih gladijatora u dalekom Brazilu privodi se kraju. Tko će biti prvak tek ćemo vidjeti, ali već se sada zna da će mešetari na svjetskom nogometnom tržištu dobro poslovati. Velike multinacionalne kompanije sportske opreme, bezalkoholnih pića, a još više omiljenog navijačkog napitka – piva, zadovoljno će trljati ruke zbog enormnih zarada. No, svakako će najviše zaraditi patološki kladioničari s Dalekog istoka. Mediji izvještavaju o basnoslovnim iznosima koji se vrte po kladionicama.  Sumnja se da su i mnogi rezultati na svjetskom nogometnom prvenstvu “isfrizirani” iz raznih interesa.

Što reći o našim nogometašima, osim Coubertinove uzrečice “Važno je sudjelovati”. Toga se držala i megapopularna hrvatska Seve Nacionale, u društvu predsjednika HNS-a. Slavodobitno izjaviše kako su hranu i opuštanje provodili po najekskluzivnijim restoranima i hotelima egzotičnog Brazila. Na kraju je to netko ipak morao platiti. Pobjednički zanos hrvatske nacije je prošao. Nekima je, u nekom opskurnom kutku, u ruke pala torbica puna dolara. Po tom pitanju Amen. Aleluja!!!

Prošla je godina od pompoznog ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju. Obećanja bijaše toliko da su mnogi lakomisleno povjerovali kako će se samim tim događajem mnogo stvari promijeniti, da će nestati golemi problemi i da će odmah pečeni pilići početi padati s europskog neba, sve bez ikakvog napora i rada. Ništa bitno se nije promijenilo u materijalnom pogledu, a kamoli u promjeni mentalnog sklopa. Ovim prostorima još uvijek vlada mediokritetska, spora i neučinkovita birokracija koja destruira, umjesto da brzo i učinkovito kreira promjenu mentalnog i radnog sklopa svih nas. Sve strukture ovog društva, od državnih, nevladinih udruga, pa do Crkve – svi smo umreženi u to zlo hrvatskog društva.

Koliko vremena će nam trebati za izlazak iz ovih teških oklopa to valjda ne znaju ni sve nebeske anđeoske brigade. Cijeli svijet obilježava stogodišnjicu početka velike svjetske klaonice – Prvog svjetskog rata. Jedan hitac iz Principova revolvera (iz neprincipijelnih razloga) donio je stradanje i smrt milijunima ljudi na bojišnici, ali i civilima. Novim državama i kolonijama prekrojena je cijela dotadašnja kugla zemaljska te izgrađen temelj za još krvaviji i brutalniji Drugi svjetski rat. Prateći po medijima obilježavanja povijesnog događaja, početka Prvog svjetskog rata, i aplicirajući ih na današnja svjetska događanja, možemo primijetiti zametke nečeg jako krvavog i brutalnog.

Prošlo je već pola godine. Naši gradski oci obećali su da će se, zahvaljujući dobrom punjenju gradskog proračuna, na našem području pristupiti većim komunalnim akcijama. Pri tome mislim na asfaltiranje cesta i izgradnju vodovoda. Stanovnici Žumberka pred godinu i pol potpisali su peticiju za asfaltiranje cesta kao preduvjeta održivog razvoja. Uz dužno poštovanje prema lokalnoj vlasti, teško nam je prihvatiti činjenicu da se u godinu i pol na području Žumberka nije moglo baš ništa učiniti na poboljšanju naših prometnica, koje smo na “japanskom” počeli zvati “sama jama”.

Gledajući nogometne utakmice čovjek, osim živciranja, može čuti (neću reći naučiti) i kakvu narodnu poslovicu. Jedan televizijski reporter nakon utakmice izusti mudru arapsku poslovicu: “Bolje je imati lava na čelu kolone miševa, nego miša na čelu kolone lavova”. Ali, mi ne bismo bili to što jesmo da nismo sofistički prokomentirali: “Ovisi o tome što želiš postići”.

Mile Vranešić




na vrh