Moj Žumberak » Kolumna » U Lijepoj našoj, prozvanoj “apsurdistanom”, gotovo ništa nova

U Lijepoj našoj, prozvanoj “apsurdistanom”, gotovo ništa nova

11.5.2014 17:10 | Broj komentara (0) | Pogleda 1558
U Lijepoj našoj, prozvanoj “apsurdistanom”, gotovo ništa nova
Za nama su, u životu ovdašnje crkvene zajednice, važni događaji. U Dubrovniku je održan Hrvatski susret katoličke mladeži. Pred oko 35 000 mladih dubrovački biskup Mate Uzinić u nadahnutoj propovijedi pozvao je mlade katolike da se ne daju obeshrabriti sadašnjom situacijom u našoj domovini. Potaknuo je prisutno mnoštvo da se na prokušanim moralnim načelima zauzmu za izgradnju novog lica našeg društva.

U isto vrijeme u Rimu sadašnji rimski biskup Franjo proglasio je dvojicu svojih prethodnika, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., sveopćim svecima u katoličkoj crkvi. Uzdignuće ove dvojice papa na čast oltara jasna je i odlučna poruka pape Franje okoštalim sadašnjim crkvenim strukturama da ne misli stati u svojoj ozbiljnoj i odlučnoj akciji mijenjanja svega onoga što koči novu evangelizaciju. Iz dostupnih informacija se sve očitije, između redaka, može pročitati kako se kurijalna dvorska kamarila, nakon prvog šoka izazvanog neočekivanim izborom argentinskog kardinala za papu, prestrukturirala i započela opskurnu opstrukciju svega onoga što bi sadašnji papa u “osinjem gnijezdu” prepredenih vatikanskih birokrata želio radikalno i brzo izmijeniti.

U Lijepoj našoj, prozvanoj “apsurdistanom”, gotovo ništa nova. Jedni pile, drugi žagaju. Bez imalo uljepšavanja, svekoliko pučanstvo sve teže živi. Upitnik svih upitnika: kako izaći iz ove gadne situacije, postaje sve veći, i, što je najgore, nitko ne odgovara ozbiljnim rješenjima, pa ni oni koji su relativno dobro plaćeni za pronalaženje odgovora. Kada slušamo naše umne ljude, nikako čuti da se vatra ne može gasiti dolijevanjem benzina, što će reći da načinom na koji smo uvaljeni u šah-mat opciju ne možemo van. Svi se izvlače floskulom da država nije dovoljno bogata da se svojim resursima izvuče iz ove depresije. Valjalo bi podsjetiti na onu poslovicu koja kaže da je jedino sigurno bogatstvo ono u nama, koje nam nitko ne može oduzeti. Upravo bi u kriznim trenucima trebalo iskoristiti to naše unutarnje bogatstvo. Možda smo predugo bili poticani da nam rješenja donosi netko izvana, a da mi svoje bogatstvo ne moramo koristiti. Očito smo pobrkali ljestvicu vrijednosti, bagatelizirajući svoje vlastite sposobnosti, a precjenjujući ono što nam je tek dano na korištenje.

Naslućujem da se, kako se ovo traumatično i depresivno stanje produbljuje, otvaraju vrata upravo tog unutarnjeg bogatstva koje se krije u našim ljudima. Iako naša politička bulumenta vehementno svake godine izveze preko 70 000 ljudskog, školovanog, radnog i fertilnog potencijala.

Ne mogu ne osvrnuti se na neke sulude ideje resornog ministra prosvjete koji pokušava zatvoriti male seoske škole. Mi stariji pamtimo koje je zlo za Hrvatsku donio svojevremeno “šuvarizam”, kada su masovno zatvarali seoske škole i time pokrenuli nezaustavljivi val iseljavanja s ruralnih područja. Ministrica socijalne skrbi, kao brižna žena, donosi odluke kojima dokida službu kućne njege starih i nemoćnih osoba i socijalnu pomoć. Kako ne razumije da radi dvostruku štetu, jer dokida i radna mjesta. Krajnje je nehumano kada se na starima i nemoćnima počne provoditi štednja. Isto radi Ministarstvo poljoprivrede svojim odlukama o dokidanju poticaja ozbiljnim poljoprivrednicima i podržava virtualne seljake.

Postavljate si pitanje zašto pišem o tim temama? Razlog je vrlo jednostavan. Nama starijima simboličkog datuma, 25. svibnja, održat će se izbori za Europski parlament. Kandidata za dobro plaćen posao koliko hoćeš, a ideja što raditi u tom važnom zakonodavnom tijelu – jok. Glavni grebatori iz velikih stranaka nude neke arhaične nacionalističke ili ideološke šprance, koje su odavna već morale istrunuti u povijesnoj ropotarnici. Ali, na scenu se pokušavaju probiti i neke mlade snage s planovima održivoga razvoja.

Mile Vranešić





na vrh