IN MEMORIAM: Dane Gurović

Prigodom 100. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti

 

Gospodin Šintić nam je poslao in memoriam za čuvenog Danu Gurovića, rodom iz žumberačkog sela Veliko Liješće. G. Šintić je dodao nekoliko predivnih pjesama našeg dragog pjesnika koje nisu bile još objavljene.

Uredništvo stranica mojZumberak se zahvaljuje gospodinu Šintić. Objavljujemo tekst i pjesme velikim veseljem.

 

Dipl. ing. Dane Gurović

(rođen 14. 02. 1918. u Velikom Liješču, župa Uskrsnuća Gospodnjega (Sv. Nedjelja), općina Radatovići, kotar Ozalj,

preminuo 23. 02. 1988. u Zagrebu)

     Društvo Žumberčana i prijatelja Žumberka Metlika- Žumberački Izvor.

 

 

NEKA DANI 14. – 23. VELJAČE BUDU  DANI DANE GUROVIĆA!

 

Istaknuti Žumberčan, pjesnik, pripovjedač, autor opisa brojnih žumberačkih narodnih običaja, pokretač novina «Glas Žumberka» 1939.g., glavni i odgovorni urednik Žumberačkih novina KPD Žumberak, od 1966. do 1971.(kvalitetno uredio 22 broja). Dio njegovog proznog i pjesničkog opusa objavljen je u knjizi «Ljudi uz Sušicu, Jecaji Sušice, Uz luči i lampe», ur. Mile Vranešić  u izdanju Žumberačkog krijesa 2001. U svim svojim natpisima Dane Gurović izražava veliku ljubav prema rodnom selu, župi i Žumberku.

 

U svojoj autobiografiji navodi za sebe da je «Hrvat, grkokatolik. Majka Pava (Paulina) rođena Kuljaj, otac Petar poginuo na samom završetku I. svjetskog rata na talijanskom frontu – Piava.» Maturirao je  na II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu; 1939. završio je dvogodišnji studij skolastičke filozofije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a  1943. g. diplomira na Poljoprivrednom – šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Studiranje mu je omogućio financijskom potporom veliki žumberački i hrvatski mecena dr. Juraj Vranešić, u čiji sanatorij se za vrijeme NDH sklonio Miroslav Krleža, a kojeg su komunističke vlasti likvidirale 1945. g. unatoč Krležinoj intervenciji kod Tita.

 

Od supruge Dane Gurovića, gospođe Marte, rođene Vranešić, 12. 10. 1919., a koja je preminula 16. 01. 2015. u Zagrebu, primio sam rukopise nekoliko pjesama Dane Gurovića, kojedo tada nisu bile objavljene. Prve dvije pjesme  spjevao je Dane Gurović svojoj supruzi za rođendan 1980. i 1985. g.

Pozivam Žumberčanke i Žumberčane da u mislima i objavljivanjem natpisa o Dani Goruviću, kao i njegovih radova, obilježimo Dane Dane Gurovića od 14. do 23. veljače ove i idućih godina.

 

Josip Šintić Zlatko

———————————-

Dane Gurović

ŠTO NAM VIŠE TREBA?

Koprenu neprozirnu sprela

Tiha noć vrh dragih mojih sela…

Ote njome mi ljepote vidika

Na brežuljke do mojih zvonika.

 

A ja i sred te duboke noći

U daljini vidim njene oči…

Pa sve mislim: o kad bi se mile

Plavetnilom nad mene nadvile,

Slušali bi skupa kapi kiše…

I što bi nam i trebalo više!?

 

Dane: Marti, 12. 10. 1980.

 

ŽELJA

Dane – Marti, Liješće, zorom, 12. 10. 1985.

 

Osjećam snažno,

Duboko

I jako

Kako u nepovrat nestaju

Ovi naši dani

Godinama tkani,

Čvrsto povezani

Tamom uspomena

U vlak života

Što neumorno juri sve teže i teže kroz prostore vječne…

Vječne…

Bez kraja…

 

I baš danas

Listopada ovog

Dvanaestog mu dana

Točno i na vrijeme točno i bez greške

Vlak života Tvoga

U šezdesetšestu

Stanicu gle stiže.

 

Stiže i ne staje

Već juri i juri

Sve dalje i dalje

Ne zna za stajanje

Ne zna da stanica još je tako malo

Do one zadnje…

Da, još tako malo.

Ne zna da ove

Kratke, malobrojne

Donose nedaće,

Bolesti češće,

Donose nemir,

Nemir i strah.

 

Sačekah Te, eto, i na toj

Stanici.

Da na toj imenom

Šezdesetšestoj,

I umjesto cvijeća,

I darova skupih,

Tvoj Mjesec stari

Svojoj

Da svojoj

Danici Sjajnoj

Želi od srca

Želi iz duše

Želi kroz stih:

Puno još stanica,

Put do njih ugodan,

Put tih.

 

PORED STAROG PANJA

 

Ko srp savijena pored starog panja

Bakica kašljuca.. Do nje hrpa granja.

 

Oštrom «baltom» kljucka već od ranog jutra..

«Što napravim danas neću trebat sutra!»

 

Granje sasječeno žutom «bekvom» veže

I snopiće slaže pod trijem kućne veže.

 

Teško «baltu» diže. Znoj niz lice pada..

Još bi jadna nešto prikučiti rada!

 

Sunce u zalazu.. A zalaz u ruju..

Gadure se vrane još  odasvud čuju.

 

U to «balta» pade. Ruka «suva» klone,

Starici se čini u sam raj da tone.

 

U prostranstva čudna gdje kroz samo cvijeće

Pokojna se majka njena s ocem šeće..

 

I sruši se. Srce prestade da tuče.

Vrana «kvar..kvar» kvače u vrh njene kuće.