Božić bit će radostniji ako se odlučite za post.

„Mnogi ovih dana govore kako im je dosta ovog adventsko-božićnog ludila i konzumizma, kako žele Božić i ovo vrijeme iščekivanja proživjeti SMISLENIJE, dublje, duhovnije i kvalitetnije. Rekao bih čovječnije.“ – započinje podđakon Livio Marijan svoj članak o značaju posta.

Poznato je, da sam borac za staru tradiciju. Žao mi je da sam na tome počela raditi tek prije nekoliko godina. Nažalost i mene nije poštedio život nijednog suvremenog trenda. Međutim možda upravo zbog toga još više volim učiti i njegovati već skoro zaboravljeno. U povijestnoj priči Žumberka nemožemo mimo vjere odn kršćanstva. Kakav god povijestni zapis primem u ruke nailazim na informacije o uskočkim borbama za kršćanstvo, vidim sakralne spomenike, crkve istočnog i zapadnog obreda i divne vjerske običaje. Često se osječam posramljena kako malo znam. Čini mi se da se općenito premalo govori i uči o tome. Zato se želim na ovom portalu povremeno posvetiti i tome.

Danas počinje Božićni post po istočnom obredu. Podđakon Livio Marijan je bio tako dobar I poslao nam za portal MojZumberak slijedeće informacije o običaju i značaju te posti. Uživajte u čitanju njegovih riječi:

Kod kršćana istočnih obreda (bizantskog, armenskog, koptskog, sirijskog….),pa tako i kod katolika istočnih obreda, gdje spadaju i grkokatolici, od 15. studenoga do Božića je božićni post. To bi bio jedan vid istočno-kršćanskog “došašća”.
Božićni post je vrijeme od 40 dana prije blagdana Rođenja Gospodnjega, a podsjeća nas da ćemo za Božićje božićni post primiti na dar Božju Riječ (Krista), kao što je Mojsije nakon 40 dana posta primio slovo Zakona (10 zapovijedi). I jedno i drugo su dar za spasenje čovječanstva, duhovni, moralni i životni kompasi za život dostojan čovjeka, bez čega ništa nema smisla.

Čovjek se ili klanja istinskom Bogu i sebe izgrađuje na njegovu sliku, ili pomalo propada i vraća se na animalnu razinu, postaje rob svojih nagona, ograničenosti i idola, neprijatelj sebi i svemu i svima oko sebe. Utjelovljenje Boga u čovjeka (Božić!) sjedinjuje Stvoritelja sa stvorenjima u osobi Isusa Krista i ukazuje na “dobro” (pozitivu) svega stvorenja i međuovisnost i povezanost čitavoga kozmosa: materijalnoga, duševnoga i duhovnoga. Sve što je stvoreno je dobro, stvoreno od dobroga Boga za dobro sviju. Inače se Bog ne bi utjelovio, uzeo na se tijelo, materiju, živio jedan ljudski život, koristio stvarima, jeo, pio… Ali problem je u čovjeku koji zlorabi stvoreno, koji se voli “igrati Boga”, a znamo koliko možemo biti razorni. Na koncu to uvijek završi na našu štetu.

Post je vrijeme pojačanoga napora oko izgradnje sebe, oko ljubavi prema Bogu i bližnjemu što se iskazuje konkretno u bogoslužju i molitvi, postu i djelima čovjekoljublja (grč. “philantropia”). Upravo u ovome posljednjem na najbolji način postajemo ikona ili odraz Presvete Trojice i Isusa Krista jer je On “par excellence” Čovjekoljubac (“Philantropos”).

Post je pokušaj ravnoteže duha, duše i tijela, unutarnjega i vanjskoga, osobnoga i zajedničkoga. Ne možemo imati pošteni kršćanski život i lijepo bogoslužje, a istovremeno živjeti tako što tlačimo druge, ne marimo za brata čovjeka, robujemo nagonima, mentalitetu i putovima ovoga svijeta, lošim svagdanjim navikama. Osjećajući barem malo glad svakoga dana, postajem svjestan da samoga sebe ne mogu dovesti do punine života, da sam ovisan, da sam prolazan i da “ovdje nemam trajnoga grada” (sv. Pavao). Da sam na putovanju ovdje i da je sve ovo prolazno. Zato praviti od prolaznih stvorenih stvari bogove i idole postaje smješno za čovjeka koji je stvoren za nešto više. Želja i potreba za hranom postaje znakom moje želje i potrebe za onim najbitnijim – za Bogom, vječnim smislom.

Kanoni Crkve normiraju post, a svatko je slobodan prema svojoj savjesti ili blagoslovu duhovnoga oca sebi izabrati i ostvariti koliko i kako može. Dakle, ne radi se o strogoj odredbi za sve pa tko ne posti upao bi u grijeh. Radi se o idealnoj normi koja se svakom stvalja na savjest i srce. Pa koliko i kako tko može. Premda kanoni određuju dosta strogi post, bolje je sebi uzeti manje pravilo, ali onda ga se držati do kraja. Prema kanonima Crkve u vrijeme posta je zabranjeno sve mesno, masno i mliječno u sve dane. Srijedom i petkom, a također od 13. do 24. (Badnjak) dodatno zabranjena riba, ulje i vino (izuzev subote i nedjelje) – to znači uglavnom povrće kuhano na vodi, voće, orašasti plodovi… Na koncu vrlo zdrava dijeta! Pa evo poticaj svima, i braći zapadnog obreda, koji sve više i samo osjećaju nelagodu pritiska potrošačkog advent i imaju potrebu za dubljim, duhovnim i autentičnim doživljajem
Božića: postite po uzoru na istočne kršćane i napunite zimske baterije duha. Bit će vam smisleniji i radosniji Božić!

Podđakon Livio Marijan

Zahvaljujem se podđakonu Livio Marijanu za informacije. Ja ću danas krenuti na post, da budem primjer da se može ako se zaista hoće. Držati ću se glasa svoje savijesti i vjerovati u blagoslov oca koji kaže da mogu sama birati i ocijeniti koliko i kako mogu. Vijera nije nametnuta. Vjera je izbor. I Bogu hvala za to. Na taj način dublje i svijestnije se mogu odlučiti za punjenje baterija duha. Moj Božić 2017. bit će smisleniji i radosniji. A naš mačak –
grkokatolički Garfield kako hoće, nek se odluči pasti travu kao ovca ili nastavi loviti miševe.